Socijalni slojevi i uvjeti života u južnom dijelu Zagreba u međuratnom razdoblju (1918.-1941.) / Mira Kolar-Dimitrijević1.
Sažetak

Južni dijelovi Zagreba bili su sve do kraja Prvog svjetskog rata područje koje je pripadalo uglavnom crkvi i koje se polagano pripajalo gradu. Bilo je to močvarno i slabo naseljeno područje. S industrijalizacijom i prometnom otvaranju tog područja nikle su tu oveće tvornice, a pratilo ih je radničko stanovništvo koje je željelo biti što bliže svom radnom mjestu. To je stanovništvo  stanovalo u posve neprimjerenim uvjetima s obzirom da su oni bili sudionici u razvoju Zagreba kao prometnog, industrijskog, trgovačkog i obrtnog središta. Odijeljeni od elitnog dijela Zagreba željezničkom prugom  s vrlo malo prolaza ovo stanovništvo živi  "u getu" koje se tek postepeno kroz više od pola stoljeća pomalo otvara, i postaje i briga grada ali dakako u  nezadovoljavajućem obimu s obzirom na postotak stanovništva 1850. ujedinjenog grada koje tu stanjuje..; Until the end of World War I, southern parts of Zagreb still belonged mostly to the church and were gradually integrated into the city. These were swampy, scarcely populated areas. Following the industrialization and transport development of the area, larger factories were opened, which was followed by workers employed by these factories moving into the area to reside closer to their places of work. This population lived in entirely unsuitable conditions, considering that they were participating in the development of Zagreb into a transport, industrial, commercial and crafts centre. Separated from the elite part of Zagreb by the railroad, with very few crossings, this population lives in a “ghetto” which has been gradually opening up over a half-century period and has become a continuing concern of the city, although not solved in an adequate scope considering the percentage of inhabitants of the city unified in 1850 living in it.